Uhvati dan – evropsko radno vreme u Srbiji

Sunce na svom prividnom putu preko neba osvetljava različite delove Zemljine površine i u svakom trenutku se nalazi u zenitu iznad samo jedne tačke, odnosno skupa tačaka na zamišljenoj liniji koja se proteže od Severnog do Južnog pola (odnosno meridijanu). Da bi se ublažile razlike između lokalnih vremena Kanađanin Sandford Fleming je 1878. godine predložio podelu Zemlje na 24 vremenske (časovne) zone i ta je podela usvojena 1884. godine.

Svaka vremenska zona ograničena je meridijanima i pripada joj 15° geografske širine. Početna (nulta) vremenska zona nalazi se oko usvojenog početnog (nultog) ili griničkog meridijana. Zapadnoevropskoj vremenskoj zoni oko nultog meridijana pripada zapadnoevropsko vreme UTC+0 (Coordinated Universal Time, koordinisano univerzalno vreme, npr. u Ujedinjenom Kraljevstvu, Portugalu, Irskoj).

Srbija se zajedno sa većinom evropskih zemalja nalazi u srednjoevropskoj vremenskoj zoni UTC+1, koja se nalazi između 7°30′ i 22°30′ istočne geografske dužine (IGD). U stvarnosti je ta zona proširena, pa obuhvata čak i Španiju, čiji se glavni grad nalazi sa druge strane nultog meridijana na 3°42′ zapadne geografske dužine. Drugim rečima, sat pokazuje isto vreme u Madridu, Rimu i Beogradu. Smatram da je to pogrešno.

Ljudima (i drugim dnevnim životinjama, pa i biljkama) dan prirodno počinje izlaskom sunca (zorom) i završava se zalaskom sunca, jer smo se tokom evolucije prilagodili da maksimalno iskoristimo Sunčevu energiju (svetlost i toplotu). Drugim rečima, dnevni ciklus budnosti i sna zavisi od Sunčeve svetlosti, jer biološki sat ljudskom organizmu u zavisnosti od opažene dnevne svetlosti govori kada da odmara i kada da se probudi. Ujutru je čovek najodmorniji i pretpostavka je da će tokom dana dati najbolje od sebe.

Pogledajmo kako će 22. mart 2012. godine izgledati stanovnicima nekih evropskih metropola. U Beogradu će Sunce izaći pre šest ujutru, dok će u Madridu svanuti tek posle sedam. U Beogradu će već pre šest uveče pasti mrak, a u Madridu tek u pola osam. Da li će stanovnicima tih država doživljaj dana biti isti? Neće.

Obdanica u srednjoevropskoj vremenskoj zoni

Prosečan zaposleni stanovnik zapadne Evrope će već dva sata nakon svitanja biti na svom radnom mestu (evropsko radno vreme 9-17h). Posle završenog radnog dana ostaće mu još oko dva sata dnevnog svetla i otići će na spavanje sa prvim mrakom. Prosečan stanovnik Srbije će nakon izlaska Sunca spavati sat i po duže od kolege iz Pariza (skoro tri i po sata) i prespavati dobar deo jutra. Ako je dovoljno srećan da ima posao isto toliko će kasnije početi i završiti sa radom i neće mu ostati mnogo dnevnog svetla.

Na Balkanu je nekada uobičajeno radno vreme bilo 7-15h. Sa otvaranjem Srbije prema zapadnoevropskim zemljama usvojili smo neke norme kao što su demokratija, kupovina flaširane vode i evropsko radno vreme. Setite se toga kada se sledeći put zadržite na poslu, pa opružite korak da stignete kući pre mraka ili kada legnete u gluvo doba noći. Evropsko radno vreme 9-17h prilagođeno je zapadnom čoveku. Možda im zato ide bolje nego nama.

__________________________
Izvor numeričkih podataka: Time and Date

2 comments
  1. […] Post navigation ← Previous […]

  2. […] tačno mesec dana sam se u članku Uhvati dan bavio doživljajem dana (vreme između izlaska i zalaska sunca) u nekoliko evropskih gradova. […]

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *