Toronjenje 2015

„…ali sve što se desi dva puta, desiće se sigurno i treći put”, zapisao sam prošle godine u članku The big rock, a sada mogu da dodam „desiće se sigurno i još deset puta”.

Ronjenje 2015

U ranim jutarnjim časovima prvog juna Dušan, Mirko ja smo smo se auto-putem sjurili ka jugu Srbije da bi malo pre osam ujutru prešli u Makedoniju, a u pola jedanaest ušli u Grčku. U vreme ručka po četvrti put u životu sam se našao u Toroniju. Sve su se kockice složile: prvi put u dvadesetogodišnjoj karijeri sam dobio više od deset dana godišnjeg odmora, došao sam na stažno ronjenje sa drugarima iz Ronilačkog kluba Kragujevac i Toroni je kao uvek bio sunčan i nasmejan.

Ronjenje 2015

U ovo mesto sam se zaljubio pre tri godine, jer se ni na vrhuncu sezone krajem jula ne može pohvaliti sa gužvom i bukom, pa sam se radovao što ću ga upoznati u mirnijem periodu. Dušan, Mirko i ja – stalna trojka na bazenu i kolege fotografi – sada smo postali i cimeri, podelili smo apartman i raspakovali se. Sunce je još uvek bilo visoko na nebu i ponadao sam se da ću se okupati. Umesto toga sam zadužio klupsku opremu i još iste večeri napravio svoj treći zaron, sa plaže i u plitkom (do 4 m).

Na sledeći zaron smo takođe otišli sa plaže, ali smo ovoga puta osvojili veće dubine. U Toroniju se nekoliko desetina metara od obale morsko dno naglo obrušava u veliku dubinu i more postane neprozirno plavo. Prethodne tri godine sam se pitao čega ima u dubinama do kojih ne mogu da doprem na dah. Sada znam, nema ničega osim sitnog peska, poneke ljušturice i ravnodušne plave praznine.

Od trećeg dana smo ronili sa čamca i postepeno smo svakog dana odlazili dalje. Sada sam i sa mora video nedostupne kamenjare preko kojih sam prethodnih godina kozjim stazama pokušavao da siđem do mora. Pred kraj sam u daljini prepoznao plažu Marathias, stigli smo skoro do najjužnije tačke Sitonije. Odlučio sam da je letos konačno osvojim sa kopna. Uživao sam u vožnji na čamcu, ali dva puta me je vetar produvao i kroz ronilačko odelo.

Ronjenje 2015

Ronjenje 2015

Ronjenje 2015

Ronjenje 2015

Deset dana i deset overenih zarona. Sada se više ne stidim da otvorim i pokažem ronilačku knjižicu. Najveća dubina koju sam dotakao je otprilike 36 m i to sam nakon izrona saznao na čamcu, pod vodom nisam imao nikakav osećaj koliko se duboko nalazim. Najduži zaron smo napravili dan pred povratak kada smo proveli 70 minuta na dubini od 10 metara. U dubinama smo ulazili u struju hladnije vode sa temperaturom od samo 14 °C; nakon nekoliko minuta u takvoj vodi povratak u topliju struju (od 18 °C) izgleda kao ulazak u kadu vruće vode.

Vreme nas je poslužilo, imali smo pet sunčanih i pet oblačnih dana. Dovoljno da preplanem, ali ne i da izgorim. Sačuvao sam zdravlje i uspelo mi je da ne izgubim ništa od opreme, čak ni ronilački nož (Cressi, veliko razočarenje – ništa što je po definiciji namenjeno kiseljenju u slanoj vodi ne sme da zarđa). Čak su krhke ljušturice ježeva preživele put do Kragujevca.

Sivo oblačno nebo nije smanjilo vidljivost pod vodom. Posle trećeg zarona u većim dubinama sam naučio da i sam prepoznajem raznovrsan podvodni svet. Za sve „ronilačke priče” imamo dokaz, skoro sve značajno je zabeleženo podvodnim kamerama i foto-aparatima. U slobodno vreme smo beležili prizore iz Toronija i okoline.

Ronjenje 2015

Ronjenje 2015

Toroni

Vratili smo se kasno u noć tačno pre dve nedelje ošamućeni od puta i u petak sam se na poslu teturao kao na brodu. Stažno ronjenje me je na trenutke podsećalo na teren u vojsci, nimalo na zezanje na moru sa ronjenjem. Ipak, već maštam o budućim zaronima…

Porto Koufo 2015

1 comment
  1. […] put’ – ovim rečima mogu sa zadovoljstvom da nastavim svoju priču o ronjenju (vidi Toronjenje 2015). Na šestom letovanju u Toroniju dočekalo me je prijatno iznenađenje – ronilački klub […]

Leave a Reply to Ronjenje u Toroniju | Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *